Nuklearni pogon: od prvih snova do rakete Burevesnik
Uzbudljiva povijest jedne od najmoćnijih tehnoloških ideja čovječanstva
Kada je početkom 20. stoljeća čovjek ovladao atomskom energijom, znanstvena mašta eksplodirala je snažnije nego ijedna nuklearna reakcija u laboratoriju. Vizija pogona koji ne troši gorivo u minutama, nego može raditi godinama, otvorila je vrata ne samo dugotrajnim letovima, nego i potpuno novim vrstama oružja te svemirskim misijama bez presedana.
Ovo je priča o tome kako je nuklearni pogon osvojio laboratorije, brodove, svemirske agencije — i naposljetku završio u jednom od najambicioznijih i najkontroverznijih projekata današnjice: ruskoj raketi Burevesnik (9M730).
1. Prvi koraci: kako je sve počelo
Nuklearni pogon rodio se iz jednog jednostavnog pitanja:
Može li se energija atomskog raspada iskoristiti za kretanje?
Već 1940-ih, u sjeni Drugog svjetskog rata, fizičari u SAD-u, SSSR-u i Europi počeli su razmišljati o iskorištavanju nuklearnog goriva kao pogonskog sredstva. Prvi ozbiljni projekti pojavili su se odmah nakon rata:
Nuklearni reaktori na brodovima
Američka podmornica USS Nautilus (1955.) prva je pokazala da nuklearni pogon može raditi sigurno, dugo i bez potrebe za čestim punjenjem gorivom. Ubrzo su uslijedili nuklearni ledolomci i nosači zrakoplova.
Projekt Rover i NERVA – nuklearni pogon za svemir
1960-ih NASA i američko Ministarstvo energetike testirali su reaktore sposobne zagrijavati vodik na ekstremne temperature i stvarati potisak znatno veći od kemijskih raketa. Testovi su bili uspješni — motori su radili, a performanse su bile izvanredne.
Samo je politika zaustavila naredni korak: let na Mars s nuklearnim motorom.
2. Divlja ideja: Projekt Orion
Ako je NERVA bio odvažan, tada je Projekt Orion bio — ludo hrabar.
Znanstvenici su 1950-ih predlagali svemirski brod koji bi se pokretao… serijom malih nuklearnih eksplozija iza letjelice.
To nije bila znanstvena fantastika — proračuni su bili realni, a čak se razmišljalo o misiji na Saturn do 1970-ih.
Orion nikada nije poletio, ali je ostao najveći „što bi bilo kad bi bilo“ u povijesti astronautike.
3. Hlađenje nemogućeg: nuklearni ramjet
U isto vrijeme dok je svemirska industrija sanjala daleke planete, vojni programi istraživali su potpuno drugačiji koncept:
Nuklearni ramjet – motor koji usisava zrak, zagrijava ga nuklearnim reaktorom i stvara ogroman potisak.
Američki Projekt Pluto 1960-ih izgradio je eksperimentalni reaktor Tory-IIA. Testovi su dokazali da motor može raditi, ali nikad nije ugrađen u operativnu letjelicu.
Razlog? Tehnologija je bila ekstremno izazovna, zrakoplovi bi bili preglasni, a politički rizik ogroman.
No ideja nikada nije potpuno nestala…
4. Povratak koncepta: raketa Burevesnik (9M730)
Rusija je 2018. godine objavila razvoj rakete Burevesnik, dugodometnog krstarećeg projektila s miniaturiziranim nuklearnim pogonom tipa ramjet.
Prema dostupnim informacijama iz javnih izvora:
-
raketa koristi nuklearni izvor topline za kompresiju i ubrzavanje zraka
-
cilj joj je postići praktično neograničen domet i dugotrajni let
-
koncept se naslanja na ideje iz Pluta, ali uz suvremene materijale, mini-reaktore i naprednu elektroniku
Ako su tvrdnje o pogonu točne, Burevesnik predstavlja tehnološki iskorak u primjeni nuklearne energije na malom i mobilnom sustavu.
U kontekstu povijesti nuklearnog pogona, on se uklapa kao najnoviji pokušaj da se ekstremno velik energetski potencijal iskoristi za strateške svrhe.
5. Što znači nuklearni pogon za budućnost planeta?
Nuklearni pogon ima dvije potpuno različite strane — kao dvije mase unutar istog atoma.
🌍 Primjena na Zemlji
Prednosti:
-
dugotrajan rad bez dopunjavanja goriva
-
potencijalno niži operativni troškovi
-
mogućnost pogona u ekstremnim uvjetima (Arktik, oceani, izolirana područja)
Izazovi:
-
zahtjevna sigurnosna regulativa
-
složena zaštita od zračenja
-
društvena percepcija nuklearnih tehnologija
-
pitanje što učiniti u slučaju nesreće
Na Zemlji nuklearni pogon najbolje funkcionira tamo gdje je zatvoren, nadziran i stabilan — brodski i podmornički pogon je najbolji dokaz.
🚀 Primjena u svemiru
Svemir je idealno okruženje za nuklearnu propulziju:
-
nema atmosfere → nema širenja radioaktivnih čestica
-
nuklearni motori daju 2–3 puta veći ispuh od kemijskih, što znači brže putovanje prema Marsu
-
reaktori mogu napajati kolonije, robote ili komunikacijske sustave desetljećima
Zato se NASA, ESA i Roskosmos ponovno vraćaju nuklearnim NTP (nuclear thermal propulsion) i NEP (nuclear electric propulsion) konceptima.
Zaključak: Nuklearni pogon — između snova i stvarnosti
Nuklearni pogon je jedna od najmoćnijih tehnoloških ideja koju je čovjek ikad osmislio.
Od ranih eksperimenata i divljih projekata 20. stoljeća, preko ozbiljnih svemirskih motora, do modernih primjena poput Burevesnika, nuklearna energija pokazuje koliko može biti dugotrajna, moćna i transformacijska.
Na Zemlji, njegova upotreba zahtijeva oprez i stroge standarde.
U svemiru — otvara vrata potpuno novoj eri istraživanja.
Ako je prošlo stoljeće bilo stoljeće kemijskih raketa, možda će ovo sada biti stoljeće nuklearnih motora.
